Download PDF
Back to stories list

Sakima ninia kansaun Sakima ninia kansaun A canção de Sakima

Written by Ursula Nafula

Illustrated by Peris Wachuka

Translated by Aurelio da Costa

Read by Aurelio da Costa, Vitalina dos Santos, Criscencia R. Da Costa Viana

Language Tetum

Level Level 3

Narrate full story

Reading speed

Autoplay story


Sakima hela ho ninia inan-papa no ninia alin feto tinan 4. Sira hela iha ema riku ida ninia rai. Sira ninia uma du’ut mak ikus liu iha liña ai-hun sira.

Sakima hela ho ninia inan-papa no ninia alin feto tinan 4. Sira hela iha ema riku ida ninia rai. Sira ninia uma du’ut mak ikus liu iha liña ai-hun sira.

Sakima morava com seus pais e sua irmã de quatro anos. Eles moravam numa fazenda de um homem muito rico. Sua cabana com telhado de sapê ficava no final de uma fileira de árvores.


Bainhira Sakima iha tinan 3, nia moras no lakon tiha ninia vizaun. Sakima labarik mane ida ne’ebé iha talentu tebes.

Bainhira Sakima iha tinan 3, nia moras no lakon tiha ninia vizaun. Sakima labarik mane ida ne’ebé iha talentu tebes.

Quando Sakima tinha três anos de idade, adoeceu e perdeu sua visão. Sakima era um menino talentoso.


Sakima halo buat barak ne’ebé labarik mane idade neen seluk lahalo. Hanesan, nia bele tuur ho adultu seluk iha suku laran no diskute kona-ba asuntu importante sira.

Sakima halo buat barak ne’ebé labarik mane idade neen seluk lahalo. Hanesan, nia bele tuur ho adultu seluk iha suku laran no diskute kona-ba asuntu importante sira.

Sakima fazia muitas coisas que outros meninos de seis anos não faziam. Por exemplo, ele podia sentar-se com pessoas mais velhas da aldeia e discutir assuntos importantes.


Sakima ninia inan-papa servisu iha ema riku ne’e ninia uma. Sira sai husi uma sedu no fila tarde iha kalan. Sakima hela de’it iha uma ho ninia alin feto ki’ik.

Sakima ninia inan-papa servisu iha ema riku ne’e ninia uma. Sira sai husi uma sedu no fila tarde iha kalan. Sakima hela de’it iha uma ho ninia alin feto ki’ik.

Os pais de Sakima trabalhavam na casa do homem rico. Eles saíam de casa cedo pela manhã e retornavam tarde da noite. Sakima ficava com sua irmãzinha.


Sakima gosta kanta muzika sira. Loron ida ninia inan husu nia, “O aprende kansaun sira ne’e husi ne’ebé, Sakima?”

Sakima gosta kanta muzika sira. Loron ida ninia inan husu nia, “O aprende kansaun sira ne’e husi ne’ebé, Sakima?”

Sakima adorava cantar. Um dia sua mãe lhe perguntou, “Onde você aprende essas canções, Sakima?”


Sakima hatan “Sira mosu de’it mai, mama. Hau rona sira iha ha’u nia ulun no depois ha’u kanta.”

Sakima hatan “Sira mosu de’it mai, mama. Hau rona sira iha ha’u nia ulun no depois ha’u kanta.”

Sakima respondeu, “Elas só vêm, mãe. Escuto elas na miha cabeça e, então, canto.”


Sakima gosta kanta ba ninia alin feto ki’ik, bainhira nia sente hamlaha. Ninia alin feto sei rona nia kanta nia kansaun favoritu. Nia sei dansa tuir muzika nia ritmu relaxante ne’e.

Sakima gosta kanta ba ninia alin feto ki’ik, bainhira nia sente hamlaha. Ninia alin feto sei rona nia kanta nia kansaun favoritu. Nia sei dansa tuir muzika nia ritmu relaxante ne’e.

Sakima gostava de cantar para sua irmãzinha; especialmente, se ela estivesse com fome. Sua irmã ficava escutando ele cantar sua canção favorita. Ela se balançava com a música suave.


“O bele kanta tan no bebeik, Sakima,” ninia alin feto sei husu nia. Sakima sei aseita no kanta tutan bebeik.

“O bele kanta tan no bebeik, Sakima,” ninia alin feto sei husu nia. Sakima sei aseita no kanta tutan bebeik.

“Pode cantar de novo e de novo, Sakima,” sua irmã implorava. Sakima concordava e cantava de novo e de novo.


Kalan ida bainhira ninia inan-aman fila uma, sira hotu nonok de’it. Sakima hatene katak iha buat balun ne’ebé laloos.

Kalan ida bainhira ninia inan-aman fila uma, sira hotu nonok de’it. Sakima hatene katak iha buat balun ne’ebé laloos.

Uma noite quando seus pais retornaram para casa, estavam muito quietos. Sakima sabia que alguma coisa estava errada.


“Saida mak laloos, ama, apa?” Sakima husu. Sakima aprende katak ema riku ne’e nia oan mane lakon. Rai nain mane ne’e triste tebes no sente mesak de’it.

“Saida mak laloos, ama, apa?” Sakima husu. Sakima aprende katak ema riku ne’e nia oan mane lakon. Rai nain mane ne’e triste tebes no sente mesak de’it.

“O que há de errado, mãe, pai?” Sakima perguntou. Sakima ficou sabendo que o filho do homem rico havia desaparecido. O homem estava muito triste e solitário.


“Ha’u bele kanta ba nia. Nia bele sente kontente fila-fali,” Sakima hateten ba ninia inan-papa. Maibé ninia inan-papa la-rona nia. “Nia ema riku tebes ida. O labarik matan delek ida. O hanoin o nia kansaun bele ajuda nia?”

“Ha’u bele kanta ba nia. Nia bele sente kontente fila-fali,” Sakima hateten ba ninia inan-papa. Maibé ninia inan-papa la-rona nia. “Nia ema riku tebes ida. O labarik matan delek ida. O hanoin o nia kansaun bele ajuda nia?”

“Posso cantar uma canção para ele. Talvez ele fique feliz novamente,” Sakima falou para seu pais. Mas seus pais rejeitaram. “Ele é muito rico. Você é só um menino cego. Você acha mesmo que sua canção vai ajudá-lo?”


Maske nune’e, Sakima la lakon esperansa. Ninia alin feto suporta nia. Nia dehan, “Sakima ninia kansaun halo ha’u sente kalma bainhira ha’u hamlaha. Kansaun sira ne’e sei halo ema riku ne’e mós sente kalma.”

Maske nune’e, Sakima la lakon esperansa. Ninia alin feto suporta nia. Nia dehan, “Sakima ninia kansaun halo ha’u sente kalma bainhira ha’u hamlaha. Kansaun sira ne’e sei halo ema riku ne’e mós sente kalma.”

De qualquer modo, Sakima não desistiu. E a sua irmãzinha o apoiou. Ela disse, “As canções de Sakima me acalmam quando tenho fome. Elas acalmarão o homem rico também.”


Loron tuir mai, Sakima husu ninia alin feto atu lori nia ba ema riku ne’e ninia uma.

Loron tuir mai, Sakima husu ninia alin feto atu lori nia ba ema riku ne’e ninia uma.

No dia seguinte, Sakima pediu para que sua irmãzinha lhe guiasse até a casa do homem rico.


Nia hamriik iha janela boot ida no okos no komesa kanta ninia kansaun favoritu. Neineik, ema riku ne’e ninia ulun komesa atu mosu liuhosi janela boot ne’e.

Nia hamriik iha janela boot ida no okos no komesa kanta ninia kansaun favoritu. Neineik, ema riku ne’e ninia ulun komesa atu mosu liuhosi janela boot ne’e.

Ele parou perto de uma janelona e começou a cantar sua canção favorita. Lentamente, a cabeça do homem rico começou a aparecer na janelona.


Ajudante sira hapara sá de’it mak sira halo hela. Sira rona ba Sakima ninia kansaun furak sira. Maibé ida husi sira dehan “Laiha ema ida mak bele konsola ita nia patraun. Labarik matan-aat ida ne’e hanoin nia bele konsola patraun ka?”

Ajudante sira hapara sá de’it mak sira halo hela. Sira rona ba Sakima ninia kansaun furak sira. Maibé ida husi sira dehan “Laiha ema ida mak bele konsola ita nia patraun. Labarik matan-aat ida ne’e hanoin nia bele konsola patraun ka?”

Os operários pararam o que eles estavam fazendo. Eles ouviram a bela canção de Sakima. Mas um homem disse, “Ninguém foi capaz de consolar o chefe. Este menino cego acha que o consolará?”


Sakima remata hananu ninia kansaun no fila atu ba uma. Maibé ema riku ne’e halai sai lalais no dehan,” Favor ida kanta tan dala ida.”

Sakima remata hananu ninia kansaun no fila atu ba uma. Maibé ema riku ne’e halai sai lalais no dehan,” Favor ida kanta tan dala ida.”

Sakima terminou de cantar a canção e se virou para ir embora. Mas o homem rico se apressou e disse, “Por favor, cante novamente.”


Iha momentu ne’e kedas, mane nain rua mai hulan ema ida iha maca leten. Sira hetan tiha ona ema riku ne’e ninia oan ne’ebé ema baku no husik hela iha estrada ninin.

Iha momentu ne’e kedas, mane nain rua mai hulan ema ida iha maca leten. Sira hetan tiha ona ema riku ne’e ninia oan ne’ebé ema baku no husik hela iha estrada ninin.

Naquele mesmo momento, dois homens vieram carregando alguém numa maca. Eles tinham encontrado o filho do homem rico espancado e deixado no acostamento da estrada.


Ema riku ne’e kontente tebes atu haree fila fali ninia oan mane. Nia rekompensa Sakima tanba konsola ona nia. Nia lori ninia oan mane no Sakima ba ospitál atu nune’e Sakima bele hetan fali ninia vizaun.

Ema riku ne’e kontente tebes atu haree fila fali ninia oan mane. Nia rekompensa Sakima tanba konsola ona nia. Nia lori ninia oan mane no Sakima ba ospitál atu nune’e Sakima bele hetan fali ninia vizaun.

O homem rico ficou tão feliz em ver seu filho novamente. Ele recompensou Sakima por consolá-lo. Levou seu filho e Sakima para o hospital para que Sakima recuperasse a sua visão.


Written by: Ursula Nafula
Illustrated by: Peris Wachuka
Translated by: Aurelio da Costa
Read by: Aurelio da Costa, Vitalina dos Santos, Criscencia R. Da Costa Viana
Language: Tetum
Level: Level 3
Source: Sakima's song from African Storybook
Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Options
Back to stories list Download PDF