Esiku limwe Kalimba okwa li te ende kooha dhomulonga.
Un día, el Conejo estaba caminando por la ribera.
Ndjambameya naye wo okwa li ta yanga mpoka nokwa li ta li omwiidhi gwa hapa nawa.
El Hipopótamo estaba allí también, paseando y comiendo un poco de césped verde y rico.
Ndjambameya ina mona kutya Kalimba naye opo a li wo pehala mpoka. Okwe mu lyata kompadhi mokwaashiwo. Kalimba okwa tameke ta igidha, “Ngoye Ndjambameya! Ku wete ano kutya owa lyata ndje?”
El Hipopótamo no vio que el Conejo estaba allí y le pisó su patita sin querer. El Conejo empezó a gritarle, “¡Oye Hipopótamo! ¿Acaso no puedes ver que estás pisando mi patita?”
Ndjambameya okwa indile ombili tati: “Ombili, inandi ku mona nando. Dhimina ndje po. Ashike Kalimba ka li a hala okupulakena nokutaamba ombili.” Okwa igidha Ndjambameya ta ti: “Owe shi ningile owina! Otandi ku talitha nawa esiku limwe! Owu na okufuta!”
El Hipopótamo le pidió disculpas al Conejo: “Lo siento mucho. No te vi. ¡Por favor, perdóname!” Pero el Conejo no le creyó y le dijo, “¡Lo hiciste a propósito! ¡Ya verás que algún día pagarás por esto!”
Kalimba okwa ka konga Mulilo e te mu lombele ta ti: “Inda wu ka fike Ndjambameya ngele a zi mo momeya e ye komutunda a lye omwiidhi. Okwa lyata ndje!” “Kapu na uupyakadhi kuume kandje, otandi ningi ngaashi wa pula.” Omulilo osho gwa yamukula.
El Conejo fue a buscar al Fuego y le dijo, “Anda y quema al Hipopótamo cuando salga del agua y vaya a comer césped. ¡Me pisó!” El Fuego le respondió, “No hay problema, amigo Conejo. Haré exactamente lo que me pides.”
Komatango Ndjambameya okwa li ta napa kokule kashona nomulonga, ohaluka owala e li kohi yomalaka gomulilo, “Wuu!” Omulilo ogwa fike ko omafufu agehe kolutu lwaNdjambameya.
Más tarde, El Hipopótamo estaba comiendo césped lejos del río cuando, “¡Zuum!” El Fuego estalló en llamas y las llamas le quemaron el pelo al Hipopótamo.
Ndjambameya okwa lili ta tondokele momeya. Omafufu ge agehe oga li ga pya ko komulilo. “Omafufu gandje ga pi ko komulilo! Omafufu gandje agehe ga pi ko! Omafufu gandje omawanawa!” osho a lili.
El Hipopótamo comenzó a llorar y corrió directo al agua. Todo su pelo se quemó. El Hipopótamo siguió llorando, “¡Mi pelo se quemó en el fuego! ¡Mi pelo no está! ¡Mi hermoso pelo!”
Kalimba okwa li a nyanyukwa sho omafufu gaNdjambameya ga pi ko. Okuza tuu kesiku ndyoka sigo onena, ondjambameya ihayi yi we kokule nomeya.
El Conejo estaba muy feliz de que el pelo del Hipopótamo se había quemado. Y hasta el día de hoy, por miedo al fuego, el Hipopótamo nunca se aleja del agua.