Simu ya miloho ya bokuku neli yemakaza, neitezi mabele, mauza ni mwanja. Kono zende kufitisisa kaufela neli makonde. Nihaikekuli bokuku babasali nebanani baikulu babañata, kwamukunda neniziba kuli nebalata na hahulu. Nebanimemanga kwa ndu yabona hañatañata. Neba nibulelelanga nitukunutu. Kono nekunani kunutu iliñwi yene basikanibulelela: kone babuzwisezanga makonde.
El huerto de mi abuela era maravilloso y tenía mucho sorgo, mijo y yuca. Pero lo mejor de todo eran los plátanos. Aunque mi abuela tenía muchos nietos, yo, en secreto, sabía que era su favorita. Me invitaba a su casa muy a menudo. También me contaba muchos secretos. Pero había un secreto que nunca me contó: el lugar donde ella hacía madurar los plátanos.
Zazi leliñwi, nabona sizuma sene sibeilwe fa lizazi fande andu ya bokuku babasali. Haneni buzize bokuku za musebezi wa sona, kalabo feela yeneni fumani kikuli, “ki kazuma kaka ka mabibo.” Kwatuko ya kazuma, nekunani matali a makonde amañata ao bokuku babasali nebafetulanga nako ni nako. Neni bataluli kuziba. “Matali kiyañi kuku?” Nabuza. Kalabo yene nifilwe fela neli, “Kimatali amabibo.”
Un día vi un gran canasto de paja que estaba al sol, afuera de la casa de mi abuela. Cuando le pregunté para qué era, sólo me respondió: “Es mi canasto mágico”. Al lado del canasto, habían varias hojas de plátano que mi abuela volteaba de vez en cuando. Yo sentí curiosidad. “¿Para qué son las hojas, abuela?” le pregunté. Ella sólo me respondió: “Son mis hojas mágicas”.
Neku tabisa kubuha bokuku, makonde, matali a makonde ni sizuma sesituna. Kono bokuku baniluma ku boma kuyoeza sesiñwi. “Kuku, nakupa, munisiye ni buhe inge mulukisa…” “Usike waba mwanana wa mahanyi, eza zeu bulelelwa,” batundamena. Senifunduka inge ni mata.
Me pareció muy interesante observar a mi abuela, los plátanos, las hojas de plátano y al gran canasto de paja. Pero mi abuela me ordenó que fuera donde mi madre a hacer un mandado. “Abuela, por favor, déjame mirar cómo preparas…” “No seas testaruda, niña, haz lo que te digo,” insistió. Me fui corriendo.
Hanenikutile, bokuku nebainzi fande kusina sizuma kapa makonde. “Kuku, sizuma sikai, makonde kaufela akai mi likai…” Kono kalabo yeneni filwe feela neli, “liinzi mwa sibaka saka sa mabibo.” Neli nto yeneswabisa.
Cuando regresé, mi abuela estaba sentada afuera pero no tenía el canasto ni los plátanos. “Abuela, ¿dónde está el canasto, dónde están todos los plátanos, y dónde…?” pero solamente me respondió, “Están en mi lugar mágico.” ¡Fue muy decepcionante!
Hase kufitile mazazi amabeli, bokuku baniluma kuyo shimba mulamu wa bona kwa musiyo wa bona. Onafo hanikwaulula sikwalo, naamuhelwa ki munko wobuhali wa makonde asweli kubuzwa. Mwa musiyo nekunani sizuma sesituna sa bokuku sa mabibo. Nesipatilwe hande ki kubo yakale. Seni iapula ni kununka munko womunde kufitisisa.
Dos días más tarde, mi abuela me envió a su habitación a buscar su bastón. Apenas abrí la puerta, sentí el fuerte aroma de los plátanos madurando. Dentro de la habitación estaba el gran canasto mágico de paja de mi abuela. Estaba bien escondido bajo una vieja manta. La levanté y olí ese glorioso aroma.
Linzwi la bokuku lani pundumuna hase banibiza, “ueza sikamañi moo? Uankufe unitiseze mulamu.” Seniakufela fande ni mulamu wa bona. “Kiñi zeumenya?” Bokuku babuza. Puzo yabona yanilemusa kuli nisa menya kabaka la zeniboni mwa sibaka sabona sa mabibo.
Me asusté cuando escuché que mi abuela me llamaba, “¿Qué estás haciendo? Apúrate y tráeme mi bastón.” Me apresuré en llevarle su bastón. “¿Por qué sonríes?” me preguntó mi abuela. Su pregunta me hizo darme cuenta de que yo todavía estaba sonriendo por haber descubierto su lugar mágico.
Lizazi leli tatami bokuku habataha kutopotela boma, na matela kwandu yabona kuyobona makonde hape. Nekuna ni sikocela sa makonde abuzwize luli. Seninopa li liliñwi nikulipata mwa ndelesi. Hase nikwahezi sizuma hape, naya kwa mulaho wa ndu nikuyoca likonde kabubebe. Neli likonde lelimunati le nisamba nabe nice fateni.
Al día siguiente, mi abuela vino a visitar a mi madre. En ese momento, corrí a su casa a revisar los plátanos otra vez. Había un montón de plátanos muy maduros. Cogí uno y lo escondí en mi vestido. Después de volver a cubrir el canasto, fui detrás de la casa y me lo comí rápidamente. Era el plátano más dulce que me había comido en toda mi vida.
Lizazi lelitatama, bokuku hanebayonga miloho, seni ikuzwa ni nikukena kuyo nangela makonde. Kaufela ona nasabuzwize. Nenisakoni kutuhela kusashimba siñata sa makonde amane. Haninze ni nanalela kwa munyako, nautwa bokuku bahotola fande. Senikona fela kupata makonde mwa ndelesi ni kuba fitelela.
Al día siguiente, cuando mi abuela estaba en su huerta recolectando vegetales, entré a su casa hurtadillas y revisé los plátanos. Casi todos estaban maduros. No pude evitar coger cuatro. Mientras caminaba de puntitas hacia la salida, escuché a mi abuela toser afuera. Logré esconder los plátanos bajo mi vestido y pasé caminando al lado de ella.
Lizazi lenelitatami neli lizazi la musika. Bokuku nebapakezi. Neba isanga makonde abuzwize ni mwanja kuyo lekisa kwa musika. Neni sikaitahanela kuyo bapotela zazi leo. Kono nenisakoni kuicanganisa bona ka nako yetelele.
El día siguiente era día de mercado. Mi abuela se despertó temprano. Ella siempre tomaba los plátanos maduros y la yuca para venderlos en el mercado. Ese día no me apresuré en ir a visitarla. Pero no pude evitarla por mucho tiempo.
Nako yamanzibwani lizazi leo, nabizwa ki boma, bondate ni bokuku. Nenizibile zene banibizeza. Busihu bohaninze nilobezi, naziba kuli anisakona kuuzwa hape, isiñi kubo kuku, isiñi kwa bashemi baka mi hape sihuluhulu kwabatu basili.
Más tarde esa noche, me llamaron mi madre, padre y abuela. Yo sabía por qué. Me fui a dormir habiendo aprendido que no podía volver a robar nunca más, ni a mi abuela, ni a mis padres, ni a nadie más.