Mashamba aba nkambo awamine bingi, mambo mwajinga mebele, luku ne makamba. Bino byawamishe pa byonse kemakonde. Nanchi nangwa ba nkambo bajinga na bankana baavula, nayukile namba yami batemwishishe kukila bonse. Bangitanga kunzubo yabo pa bimye byavula. Kabiji bambulangako ne bintu bikwabo byabufyamfya. Pano bino kwajinga kintu kimo kyabufyamfya kyobabujile kushilañena ne amiwa. Kuno kwajinga kufukika makonde.
El huerto de mi abuela era maravilloso y tenía mucho sorgo, mijo y yuca. Pero lo mejor de todo eran los plátanos. Aunque mi abuela tenía muchos nietos, yo, en secreto, sabía que era su favorita. Me invitaba a su casa muy a menudo. También me contaba muchos secretos. Pero había un secreto que nunca me contó: el lugar donde ella hacía madurar los plátanos.
Juuba jimo, namwene musansa yebatula pamute pangye ya nzubo yaba nkambo. Byonebepwizhe pauno musansa, bankumbwiletu amba, “Awa kemusansa wami wa mijiki.” Kwipi namusansa, kwajinga mabula aavula amakonde ao ba nkambo obaalaulanga pakimye ne pakimye. Kino kyandengejile kusaka kuyuka. Nebepwizhe namba, “Nkambo nanchi mabula aka?” Bankumbwiletu amba, “Mabula ami amajiki.”
Un día vi un gran canasto de paja que estaba al sol, afuera de la casa de mi abuela. Cuando le pregunté para qué era, sólo me respondió: “Es mi canasto mágico”. Al lado del canasto, habían varias hojas de plátano que mi abuela volteaba de vez en cuando. Yo sentí curiosidad. “¿Para qué son las hojas, abuela?” le pregunté. Ella sólo me respondió: “Son mis hojas mágicas”.
Kyajinga kyalusekelo bingi kumona ba nkambo, makonde, mabula a makonde ne musansa. Ba nkambo ba ntumine ku ba maama nakwingila mingilo. Nebabujile namba, “Nkambo, ndekai ngikale pa kuuba monenga byomubena kunengezha…” “Kukosama koobe obewa mwanyike, ubaatu byonka byonakubula,” bañambijile. Nanyamukile lubilo.
Me pareció muy interesante observar a mi abuela, los plátanos, las hojas de plátano y al gran canasto de paja. Pero mi abuela me ordenó que fuera donde mi madre a hacer un mandado. “Abuela, por favor, déjame mirar cómo preparas…” “No seas testaruda, niña, haz lo que te digo,” insistió. Me fui corriendo.
Byonabwelele, ba nkambo baikele pangye kwakubula musansa nangwa makonde. Nebepwizhe ba nkambo namba, “Nkambo, musansa uji pi, ne makonde onse aji pi…” Bino ba nkambo bankumbwile amba, “Aji mumpuzha yami ya majiki.” Kyañumvwishishe bingi bibi.
Cuando regresé, mi abuela estaba sentada afuera pero no tenía el canasto ni los plátanos. “Abuela, ¿dónde está el canasto, dónde están todos los plátanos, y dónde…?” pero solamente me respondió, “Están en mi lugar mágico.” ¡Fue muy decepcionante!
Dos días más tarde, mi abuela me envió a su habitación a buscar su bastón. Apenas abrí la puerta, sentí el fuerte aroma de los plátanos madurando. Dentro de la habitación estaba el gran canasto mágico de paja de mi abuela. Estaba bien escondido bajo una vieja manta. La levanté y olí ese glorioso aroma.
Jiiwi ja ba nkambo jambazhimwine byobangichile. “Ubena kuuba ka? Pelawizha, ndetele mukombo kuno.” Napelawizhizhe kutwala mukombo. Ba nkambo bangipwizhe amba, “Ubena kumwemwesela ka?” Jipuzho jabo jandengejile kuvuluka amba nkimwemwesela pa byonamwene mumpuzha yabo yamajiki.
Me asusté cuando escuché que mi abuela me llamaba, “¿Qué estás haciendo? Apúrate y tráeme mi bastón.” Me apresuré en llevarle su bastón. “¿Por qué sonríes?” me preguntó mi abuela. Su pregunta me hizo darme cuenta de que yo todavía estaba sonriendo por haber descubierto su lugar mágico.
Juuba jalondejilepo, ba nkambo byobaishile na kupempula ba maama, naile kunzubo yabo lubilo nakumona makonde jikwabo. Kwajinga kizanze kya makonde apya. Natolelemo jimo ne kwijifya mundeleshi. Panyuma yakutana musansa jikwabo, naile kunyuma ya nzubo ne kuja jikonde bukiji-bukiji. Jajinga jikonde jatobala kyakine kine jonkyangye kujapo kala.
Al día siguiente, mi abuela vino a visitar a mi madre. En ese momento, corrí a su casa a revisar los plátanos otra vez. Había un montón de plátanos muy maduros. Cogí uno y lo escondí en mi vestido. Después de volver a cubrir el canasto, fui detrás de la casa y me lo comí rápidamente. Era el plátano más dulce que me había comido en toda mi vida.
Juuba jalondejilepo, ba nkambo byobajinga mu mumashamba, nabombokele ne kuya nakutala pa makonde. Nataine amba onsetu makonde apile. Nakankelwe kwikanya kabiji natolelemo makonde ana. Byonaendejilenga kumana na kuya kukibelo, naumvwine ba nkambo bakopola pangye. Nalangulukile byakufya makonde mundeleshi ne kulupuka.
Al día siguiente, cuando mi abuela estaba en su huerta recolectando vegetales, entré a su casa hurtadillas y revisé los plátanos. Casi todos estaban maduros. No pude evitar coger cuatro. Mientras caminaba de puntitas hacia la salida, escuché a mi abuela toser afuera. Logré esconder los plátanos bajo mi vestido y pasé caminando al lado de ella.
Juuba jalondejilepo jajinga juuba jakisankanyi. Ba nkambo babukile lukeelo-keelo. Batwalanga makonde apya ne makamba nakupotesha kukisankanyi. Aja juuba kechi napelawizhizhe kuya nakwibapempula ne. Bino kechi nakonsheshe kwiba fyama kimye kyalepa ne.
El día siguiente era día de mercado. Mi abuela se despertó temprano. Ella siempre tomaba los plátanos maduros y la yuca para venderlos en el mercado. Ese día no me apresuré en ir a visitarla. Pero no pude evitarla por mucho tiempo.
Pajonkaja juuba mabanga ba maama, ba taata ne ba nkambo bangichile. Nayukile kine kintu kyobangichijile. Abwa bufuku byonalaajile, nayukile namba kechi nkabwezhapo jibiji kwiba, kuba nkambo, ku banse nangwa kubantu bakwabotu ne.
Más tarde esa noche, me llamaron mi madre, padre y abuela. Yo sabía por qué. Me fui a dormir habiendo aprendido que no podía volver a robar nunca más, ni a mi abuela, ni a mis padres, ni a nadie más.