Efiku limwe meme okwa etelelela oiimati ihapu.
Un día, mamá trajo mucha fruta.
“Onaini hatu pewa oiimati?” osho twa pula. “Oiimati ohatu i li nena konguloshi,” meme osho a ti.
“¿Cuándo podemos comer fruta?” le preguntamos. “Esta noche comeremos fruta,” dice mamá.
Omumwamememati Rahim omufukedi. Okwa lola omaludi aeshe oiimati. Okwa lya po oiimati ihapu sha pitilila.
Mi hermano Rahim es glotón. Prueba toda la fruta. Come mucha.
“Tala eshi Rahim a longa!” Okamwamememati osho ka ingida. “Rahim oku na omhepo yokulihola mwene yee omufifiti,” osho nda ti.
“¡Mira lo que hizo Rahim!” grita mi hermano pequeño. “Rahim es travieso y egoísta,” le respondo.
Meme okwa li a handukila Rahim.
Mamá se enoja con Rahim.
Nafye okwa li twa nyematela Rahim. Ashike Rahim ka li e na ko nasha.
Nosotros también nos enojamos con Rahim. Pero Rahim no está arrepentido.
“Rahim ita pewa ehandukilo?” okamwamememati taka pula.
“¿No vas a castigar a Rahim?” pregunta mi hermano pequeño.
“Rahim, ou na okuutola mo nena eli,” meme osho a ti nokunghulilo.
“Rahim, pronto te arrepentirás,” le advierte mamá.
Rahim okwa tameka ehe udite nawa.
Rahim empieza a sentir náuseas.
“Edimo lange otali vele,” Rahim osho a nongofola.
“Me duele mucho el estómago,” susurra Rahim.
Meme okwa kala e shishi kutya oshike shi na oku mu hanga. Oiimati ei a lumbakanifa oi na oku mu kufa oufifiti oo!
Mamá sabía que esto pasaría. ¡La fruta está castigando a Rahim!
Lwanima, Rahim okwe tu pa ombili. “Nghi na vali fiku ndi kale omufukedi ngaha,” osho a udaneka. Atushe otwa itavela osho e tu lombwela.
Más tarde, Rahim nos pide disculpas. “No volveré a ser tan glotón,” promete. Y todos aceptamos su promesa.