Eyuva rimwe mama wa muna ovihape ovingi.
Un día, mamá trajo mucha fruta.
“Mo tu pe ruṋe ovihape?” eṱe twa pura. “Ovihape matu ri ngurova,” Mama wa tja.
“¿Cuándo podemos comer fruta?” le preguntamos. “Esta noche comeremos fruta,” dice mamá.
Omuṱena kwandje Rahim u nomunenetima. Eye wa roro ovihape avihe. Eye u rya ovihape ovingi.
Mi hermano Rahim es glotón. Prueba toda la fruta. Come mucha.
“Tara Rahim mbya tjiti!” okaṱena kandje ka ravaere. Rahim omuhahu nu u na omunenetima,” ami mba tja.
“¡Mira lo que hizo Rahim!” grita mi hermano pequeño. “Rahim es travieso y egoísta,” le respondo.
Mama wa pindike ku na Rahim.
Mamá se enoja con Rahim.
Eṱe wina twa pindike ku na Rahim. Posiya Rahima ke na kumuna kutja wa zunḓa.
Nosotros también nos enojamos con Rahim. Pero Rahim no está arrepentido.
“Hapo mama ko nakuvera Rahim?” okaṱena kandje ka pura.
“¿No vas a castigar a Rahim?” pregunta mi hermano pequeño.
“Rahim, tarera mo rimunu kutja wa zunḓa tjimanga nai,” mama we mu rakiza.
“Rahim, pronto te arrepentirás,” le advierte mamá.
Rahim wa utu okuhihamwa.
Rahim empieza a sentir náuseas.
“Me hihamwa pehuri,” Rahim wa hokora.
“Me duele mucho el estómago,” susurra Rahim.
Mama wa ri ama tjiwa kutja mape kara nao. Ovihape ovini mavi vere Rahim!
Mamá sabía que esto pasaría. ¡La fruta está castigando a Rahim!
Kombunda Rahim wa ningire ondjesiro ku eṱe. “Ami hi na okukara nomunenetima rukwao,” eye wa yanisa. Neṱe atuhe twa ri nongamburiro mu ye.
Más tarde, Rahim nos pide disculpas. “No volveré a ser tan glotón,” promete. Y todos aceptamos su promesa.