Descargar PDF
Regresar a lista de cuentos

Ovipanana vya Tjikuukae Los plátanos de mi abuela

Texto Ursula Nafula

Ilustraciones Catherine Groenewald

Translated by Angelika Tjoutuku & Asnath Mundjindjiri

Lengua herero

Nivel Nivel 4

Contar el cuento completo

Velocidad del audio

Reproducir automáticamente


Otjikunino tja Tjikuukae tja ri otjiwa tjinene, mwa ri ozomiriva, ovikokotwa nokasava. Nungwari oviwa mu avihe vya ri imbi ovipanana. Nandarire kutja Tjikuukae wa ri novatekuru ovengi, ami movineya ee tjiwa kutja owami ngu mbi ri omusuverwa. Eye aruhe ee ndji ṋanga kondjuwo ye. Eye aa kara nouundikwa mbwe ndji hokorisa. Nungwari pa ri notjiundikwa tjimwe eye tjaa ha roro okundjiraera: imba eye paa horisire ovipanana.

El huerto de mi abuela era maravilloso y tenía mucho sorgo, mijo y yuca. Pero lo mejor de todo eran los plátanos. Aunque mi abuela tenía muchos nietos, yo, en secreto, sabía que era su favorita. Me invitaba a su casa muy a menudo. También me contaba muchos secretos. Pero había un secreto que nunca me contó: el lugar donde ella hacía madurar los plátanos.


Eyuva rimwe ami mba muna otjimbamba otjinene tji tja tungwa pehozu atja tuwa pendje peyuva pondjuwo ya Tjikuukae. Tji mba pura kutja otjatjike, eziriro ndi mba pewa, “Otjo otjimbamba tjandje tjovihimise.” Meṋe yotjimbamba pa ri noviyao vyovipanana eye mbyaa tanaura pokati kotuveze. Ami ee vanga okutjiwa. “Hapo oviyao vyaye mbi Tjikuukae?” ami mba pura. Eziriro ndi mba pewa ra ri, “Ovyo oviyao vyandje ovihimise.”

Un día vi un gran canasto de paja que estaba al sol, afuera de la casa de mi abuela. Cuando le pregunté para qué era, sólo me respondió: “Es mi canasto mágico”. Al lado del canasto, habían varias hojas de plátano que mi abuela volteaba de vez en cuando. Yo sentí curiosidad. “¿Para qué son las hojas, abuela?” le pregunté. Ella sólo me respondió: “Son mis hojas mágicas”.


Oyo ya ri onyuṋe onene okutarera Tjikuukae, ovipanana, oviyao vyovipanana notjimbamba otjinene tjehozu. Nungwari Tjikuukae we ndji rambera ku mama. “Tjikuukae arikana ndji esa mbi tarere tji mo ṱunu …” Isa ouvara, tjita otja tji mo raerwa,” eye we ndji rakiza oukukutu. Ami mba purukuta okuyenda.

Me pareció muy interesante observar a mi abuela, los plátanos, las hojas de plátano y al gran canasto de paja. Pero mi abuela me ordenó que fuera donde mi madre a hacer un mandado. “Abuela, por favor, déjame mirar cómo preparas…” “No seas testaruda, niña, haz lo que te digo,” insistió. Me fui corriendo.


Tji mba kotoka tjandje Tjikuukae wa haama pendje nu imbi ovipapana notjimbamba kapu vya ri. “Tjikuukae, otjimbamba tji pi, ovipanana vi, nu imbi ovi…” Nungwari eziriro ndi mba muna ra ri, “Ovyo vi ri poruveze rwandje oruhimise.” Opo kape ndji pere ohange kaparukaze!

Cuando regresé, mi abuela estaba sentada afuera pero no tenía el canasto ni los plátanos. “Abuela, ¿dónde está el canasto, dónde están todos los plátanos, y dónde…?” pero solamente me respondió, “Están en mi lugar mágico.” ¡Fue muy decepcionante!


Kombunda yomayuva yevari, Tjikuukae we ndji hinda okukaeta okati ke okaṱaṱero metuwo re romara. Ami tji mba paturura imbwi omuvero, mba yakurwa i ese romasa rovipanana mbi mavi horo. Metuwo rokokwara mwa ri ihi otjimbamba tja Tjikuukae otjinene tjehozu otjihimise. Otjo tja ri atja horekwa nawa kehi yotjirare otjikuru. Ami mba yerurura nu esenine inga okase okawa.

Dos días más tarde, mi abuela me envió a su habitación a buscar su bastón. Apenas abrí la puerta, sentí el fuerte aroma de los plátanos madurando. Dentro de la habitación estaba el gran canasto mágico de paja de mi abuela. Estaba bien escondido bajo una vieja manta. La levanté y olí ese glorioso aroma.


Eraka ra Tjikuukae re ndji handuza tje ndji isana, “Mo ungura tjike? Hakahana eta okati.” Ami mba purukuta nokati okaṱaṱero. “Mo yoroyora ye?” Tjikuukae wa pura. Epuriro re onde ndji honga kutja nangwari mba yende ame yorayora tji mba munu inga okaruveze ke okahimise.

Me asusté cuando escuché que mi abuela me llamaba, “¿Qué estás haciendo? Apúrate y tráeme mi bastón.” Me apresuré en llevarle su bastón. “¿Por qué sonríes?” me preguntó mi abuela. Su pregunta me hizo darme cuenta de que yo todavía estaba sonriendo por haber descubierto su lugar mágico.


Eyuva ependukirwa ingwi Tjikuukae tja kavarura mama, ami mbe rivaka okuyenda kondjuwo ye mbi katare imbi ovipanana rukwao. Pa ri epunda enene nda horo nawa. Ami mba toora tjimwe nu e horeke mokahorokweva kandje. Tji mba za nokukutjira ihi otjimbamba rukwao, ami e i kongotwe yondjuwo nu e ri hakahana. Otjo tja ri otjipanana otjiwa tjoutji tji mbi hi ya rora.

Al día siguiente, mi abuela vino a visitar a mi madre. En ese momento, corrí a su casa a revisar los plátanos otra vez. Había un montón de plátanos muy maduros. Cogí uno y lo escondí en mi vestido. Después de volver a cubrir el canasto, fui detrás de la casa y me lo comí rápidamente. Era el plátano más dulce que me había comido en toda mi vida.


Eyuva ependukirwa, ngunda Tjikuukae ama pora ovihape motjikunino, ami mba nyonḓoroka nu e kamunina imbi ovipanana. Avihe tjandje vya horo nawa. Ami hee yenene okurihanda nu otji mba toora vine. Ngunda ame kaenda kotunwe nga pomuvero, e zuu Tjikuukae tji ma korora pendje. Ami mba yenena okuhoreka imbi ovipanana mokahorokweva kandje nu e varama pu ye e kapita.

Al día siguiente, cuando mi abuela estaba en su huerta recolectando vegetales, entré a su casa hurtadillas y revisé los plátanos. Casi todos estaban maduros. No pude evitar coger cuatro. Mientras caminaba de puntitas hacia la salida, escuché a mi abuela toser afuera. Logré esconder los plátanos bajo mi vestido y pasé caminando al lado de ella.


Eyuva ependukirwa ra ri eyuva rokuyenda komaketa. Tjikuukae wa penduka rukuru tjinene. Eye aruhe aa twara ovipanana mbya horo nokasava okukarandisa komaketa. Eyuva ndo ami hi mba ri nohakana yokukaryanga ku ye. Nungwari hee yenene okukara kokure na ye oure weyuva.

El día siguiente era día de mercado. Mi abuela se despertó temprano. Ella siempre tomaba los plátanos maduros y la yuca para venderlos en el mercado. Ese día no me apresuré en ir a visitarla. Pero no pude evitarla por mucho tiempo.


Ongurova ndjo ami mba isanewa i mama, tate na Tjikuukae. Ami ee tjiwa kutja omena raye. Ouṱuku mbwo tji mba karara, ami ee tjiwa kutja himee vaka rukwao, kutja okuza ku mama omukurukaze, kovanene vandje poo komundu ngamwa auhe.

Más tarde esa noche, me llamaron mi madre, padre y abuela. Yo sabía por qué. Me fui a dormir habiendo aprendido que no podía volver a robar nunca más, ni a mi abuela, ni a mis padres, ni a nadie más.


Texto: Ursula Nafula
Ilustraciones: Catherine Groenewald
Translated by: Angelika Tjoutuku & Asnath Mundjindjiri
Lengua: herero
Nivel: Nivel 4
Fuente: Grandma's bananas del African Storybook
Licencia Creative Commons
Esta obra está bajo una Creative Commons Atribución 3.0 Internacional.
Opciones
Regresar a lista de cuentos Descargar PDF