Odongo na Apiyo aave kara motjihuro pamwe na ihe. Ovo aave zeri kutja omayuva womasuviro ye ye tjimanga. Kamotjimbe tjokutja ozosikore maze pata, nungwari omena rokutja aave vanga okukaryanga ku ina omukurukaze. Eye wa turire motjirongo meṋe yeo enene mu mu patwa omahundju.
Odongo y Apiyo vivían en la ciudad con su padre. Esperaban con ansias sus vacaciones. No sólo porque cerraban la escuela, sino porque iban a visitar a su abuela. Ella vivía en una aldea de pescadores cerca de un gran lago.
Odongo na Apiyo aave tjaterwa tjinene tjinga aave sokukavarura ina omukurukaze rukwao. Ongurova yokomurungu wanao, ovo va paka ozondjaṱu zavo nu ave rongerere okuyenda ouyenda oure kotjirongo ho. Ouṱuku mbwo va rara amave nyomborora ohunga nomayuva womasuviro.
Odongo y Apiyo estaban emocionados con la idea de visitar de nuevo a su abuela. La noche antes del viaje, empacaron sus cosas y dejaron todo listo para irse a la aldea. No pudieron dormir y se quedaron toda la noche hablando sobre sus vacaciones.
Rukuru muhukomunene otji va hinga okuyenda kotjirongo ho mohauto yaihe. Ovo va hinga pokati kozondundu, ave kapita povipuka vyokuti novikunino vyotee mbya ṱaravara. Ovo aave vara ovihauto mbi mave pingasana nokuimbura.
Temprano a la mañana siguiente, salieron de viaje a la aldea en el auto de su padre. Pasaron por las montañas y vieron animales salvajes y plantaciones de té. Contaron autos y cantaron canciones.
Kombunda yokaruveze okasupi ovanatje va urirwe nu ave rara.
Al poco tiempo, se cansaron y se quedaron dormidos.
Tate wa pendura Odongo na Apiyo tji va vaza motjirongo. Ovo va vaza Nyar-Kanyada, ina omukurukaze, a rangavara pokapapu kehi yomuti. Nyar-Kanyada moLuo, ri heya kutja ‘omusuko wovandu va Kanyada’. Eye wa ri omukazendu womasa nu omuwa.
El padre despertó a Odongo y Apiyo cuando llegaron a la aldea. Se encontraron a su abuela, Nyar-Kanyada, descansando con una manta debajo de un árbol. Nyar-Kanyada significa “hija de la gente de Kanyada” en el idioma Luo. La abuela era una mujer fuerte y hermosa.
Nyar-Kanyada we ve yakura mondjuwo ye ngunda ama imbura nokupunda otja ngwa harukwa tjinene. Ovatekuru ve va ri nondjoroka okumupa oviyandjewa mbi va eterere okuza kotjihuro otjinene. “Otjiyandjewa tjandje ngarire tji wa paturura otjitenga,” Odongo wa tja. “Kako rutenga ngarire ihi otjandje!” Apiyo wa tja.
Nyar-Kanyada les dio la bienvenida a su casa, bailando y cantando de alegría. Sus nietos estaban ansiosos por entregarle los regalos que le trajeron de la ciudad. “Abre mi regalo primero,” dijo Odongo. “¡No, mi regalo primero!” dijo Apiyo.
Nyar-Kanyada tja za nokupaturura oviyandjewa, wa sera ovatekuru ve ondaya otja kombazu yavo.
Después de abrir los regalos, Nyar-Kanyada le dio la bendición tradicional a sus nietos.
Kuzambo Odongo na Apiyo ave piti pendje. Ave utu okurambera ozombombo nouzera.
Después, Odongo y Apiyo salieron a jugar. Persiguieron mariposas y aves.
Ovo va ronda komiti nokunyandera momeva weo nokuyetona.
Escalaron árboles y chapotearon en el lago.
Tji kwa zorere arire tji va yaruka konganda nokukarya eriro rongurova. Ngunda ave hi ya mana okurya, tjandje va utu okukoṱura.
Cuando oscureció, volvieron a la casa a cenar. ¡Se estaban quedando dormidos antes de terminar de comer!
Eyuva ependukirwa, ihe yovanatje wa hinga okuyaruka kotjihuro nu ovo ave sewa pu na Nyar-Kanyada.
Al día siguiente, el padre de los niños se fue de vuelta a la ciudad y los dejó con Nyar-Kanyada.
Odongo na Apiyo aave vatere ina omukurukaze noviungura vyoponganda. Ovo aave kateka omeva nokukatyora ozonguṋe. Ovo aave kaeta omai wozohungira nokukapora ovihape motjikunino.
Odongo y Apiyo ayudaron a su abuela con las tareas del hogar. Fueron a buscar agua y leña. Recolectaron los huevos de las gallinas y recolectaron verduras de la huerta.
Nyar-Kanyada wa honga ovatekuru ve okutaka otjisema tji matji riwa pamwe nonyama ndja moṋonwa. Eye wina we ve honga okutereka oruihi rwokokonata ndu riwa pamwe nehundju nda tetisiwa.
Nyar-Kanyada le enseñó a sus nietos a hacer ugali para comer con estofado. Les enseñó a hacer arroz con coco para comerlo con pescado asado.
Omuhuka omunene umwe, Odongo wa hinga ozongombe za ina omukurukaze okutwara komaryo. Ovo va kapitira mehi romuraranganda. Omuṱuta ngwo wa pindikisiwa i Odongo. Eye otja tanda kutja ma kambura ozongombe ndo orondu za ri ovikunwa vye. Kombunda yanao omuzandona ngwo aa tjiti ouatjiri kutja ozongombe nḓo aze ha kara moumba rukwao.
Una mañana, Odongo llevó a las vacas de su abuela a pastar. Pero las vacas entraron en la granja de un vecino. El vecino se enojó con Odongo. Lo amenazó con quedarse con las vacas por haberse comido sus cultivos. Después de ese día, Odongo se aseguró que las vacas no se volvieran a meter en problemas.
Eyuva rarwe, ovanatje va ya komaketa pamwe na Nyar-Kanyada. Eye wa ri nokatara paa randisire ovihape mbi terekwa, ouitji noheva. Apiyo aa tjaterwa i okutjivisa ozopereisa zovirandisiwa. Odongo ongwaa paka oviṋa ovandu mbi va randa mozotite.
Otro día, los niños fueron al mercado con Nyar-Kanyada. Ella tenía un puesto para vender vegetales, azúcar y jabón. A Apiyo le gustaba decirle a los clientes cuánto costaban los productos. Odongo empacaba los productos para los clientes.
Komaandero weyuva ovo va pwena pamwe otee yachai. Ovo wina va vatera ina omukurukaze okuvara ovimariva mbya munu.
Al final del día, tomaban té juntos. Le ayudaban a su abuela a contar cuánto dinero había ganado.
Nungwari inga omayuva womasuviro ya kapita tjimanga nu imba ovanatje va sokuyaruka kotjihuro rukwao. Nyar-Kanyada wa yandja okakepa ku Ondogo nokandjesi ku Apiyo. Eye we ve pa ovikurya vyondjira.
Pero las vacaciones se terminaron muy rápido y los niños tuvieron que regresar a la ciudad. Nyar-Kanyada le regaló una gorra a Odongo y un chaleco a Apiyo. Luego les empacó comida para su viaje de vuelta a casa.
Ihe tje ya okuvepaha tjandje kave na okuvanga okuyenda. Ovo va hekena Nyar-Kanyada kutja ma yende pu na vo kotjihuro. Eye wa yorayora na tja, “Ami mba kurupa okuyenda kotjihuro. Ami me mu undju kutja mu kotoke kotjirongo tjandje rukwao.”
Cuando su padre vino a recogerlos, no querían irse. Los niños le suplicaron a Nyar-Kanyada que se fuera con ellos a la ciudad. Ella sonrió y les dijo: “Estoy muy vieja para la ciudad. Estaré esperándolos cuando vuelvan a mi aldea otra vez.”
Odongo na Apiyo ve rivaranga mu ye oupame nu ave virikiza.
Odongo y Apiyo le dieron un abrazo muy apretado y le dijeron adiós.
Odongo na Apiyo tji va yaruka kosikore va kaserekarera ohunga nomuinyo wovirongo vyokozombanda. Ovanatje tjiva aave munu kutja omuinyo wotjihuro ombu ri omuwa. Varwe aave munu kutja omuinyo wokozombanda ombu ri omuwa. Nungwari ovengi vavo, va muna kutja Odongo na Apiyo ve na ina omukurukaze omuwa!
Cuando Odongo y Apiyo volvieron a la escuela, le hablaron a sus amigos acerca de la vida en la aldea. Algunos niños opinaron que la vida en la ciudad era buena. Otros opinaron que la aldea era mejor. ¡Pero lo más importante es que todos opinaron que Odongo y Apiyo tenían una abuela maravillosa!