Ohunguriva nengororo va ri omapanga. Nungwari aruhe aave kara nozombata. Eyuva rimwe ve ripura okunyanda otjimbere tjokozombaze ve tare kutja ngu ri omunyande wa katjoruhonga eye uṋe.
Pollo y Milpiés eran amigos. Pero siempre competían. Un día, decidieron jugar fútbol para ver quién jugaba mejor.
Ovo va ya korutjandja rwotjimbere nu ave utu ehore ravo. Ohunguriva ya ri notjikara, nungwari engororo ra ri notjikara pu yo. Ohunguriva ai vete kokoure nungwari engororo ari vete kokure pu yo. Ohungiriva ya uta okupindika.
Fueron a la cancha de fútbol y comenzaron a jugar. El Pollo era rápido, pero Milpiés era mucho más rápido. El Pollo pateaba lejos el balón, pero Milpiés lo pateaba aún más lejos. Así que el Pollo se empezó a enojar.
Ovo ve ripura okuveta ouyatja. Rutenga Ngororo ongwa ri omukambure. Hunguriva wa hitisa ongombe imwe uriri. Kuzamba rwa ri oruveze rwohunguriva okukambura.
Decidieron hacer un lanzamiento de penal. Milpiés fue el primer portero y el Pollo anotó sólo un gol. Enseguida le tocó al Pollo ser portero.
Ngororo wa veta otjimbere nu a hitisa. Ngororo wa tupukisa otjimbere ama nḓirivera nu a kahitisa. Ngororo wa hitisa ovimbere vitano.
Milpiés lanzó el balón y anotó un gol. Milpiés dribló el balón y anotó. Milpiés cabeceó el balón y anotó. Milpiés anotó cinco goles.
Hunguriva wa pindika tjinene kutja wa pandjara. Eye wa ri omutaarwa omuvi tjinene. Ngororo wa uta okuyora epanga re mena rokutja eye kaa vanga okuyakura kutja wa taarwa.
El Pollo estaba furioso por haber perdido. Era un mal perdedor. Milpiés se empezó a reír porque su amigo estaba armando un escándalo.
Hunguriva wa pindikire tjinene nu wa mwahurura otjinyo tje nu a ṋiṋa indi engororo.
El Pollo estaba tan enfadado que con su pico abierto se tragó a Milpiés.
Nu ngunda hunguriva ama kawondja okuyaruka konganda wa hakaena na Ina ya Ngororo. Ina ya Ngororo we mu pura, “Wa munu pi okanatje kandje?” Hunguriva ka nyamukurire kaparukaze. Ina ya Ngororo wa ri nongendo tjinene.
Camino a casa, el Pollo se encontró con la Mamá Milpiés. Y ella le preguntó, “¿Has visto a mi hijo?” El Pollo no le respondió nada y Mamá Milpiés se empezó a preocupar.
Nu ina yaNgororo wa zuva okaraka okaṱikona ku make tja. “Mama ndji vatera!” Okaraka ka posa amake riri. Ina ya Ngororo wa yevayeva na puratene nawa. Ombosiro ya posa okuza pehuri rahunguriva.
Luego, Mamá Milpiés escuchó una pequeña vocecita. “¡Ayúdame, mamá!” gritaba la vocecita. Mamá Milpiés miró para todos lados tratando de escuchar atentamente. La vocecita venía del interior del Pollo.
Ina ya Ngororo wa ravaera, “Ungurisa omasa woye ya peke muatje wandje!” Ngororo wa pitisa ombepo ndji mai ṋuka nu yomutjato mbu mau tjata navi. Hunguriva wa uta okuhihamwa.
Mamá Milpiés gritó, “¡Usa tus poderes especiales, hijo mío!” Los Milpiés pueden producir un olor muy desagradable con un sabor terrible. El Pollo comenzó a sentirse enfermo.
Hunguriva wa kuura otjive. Eye wa tjeka omate nokuyeṋina. Eye wa tya ozombato nokukorora. Nu a korora rukwao. Engororo aari mu yaukisa tjinene.
El Pollo eructó. Luego, tragaba y escupía. Después, estornudaba y tosía. ¡El Milpiés era asqueroso!
Hunguriva wa korora nganda engororo ndari pehuri re ari piti. Ina ya Ngororo nokanatje ke va ronda komuti okukaṱara.
El Pollo tosió y tosió hasta que Milpiés logró salir de su estómago. Mamá Milpiés y su hijo treparon un árbol muy rápidamente para esconderse del Pollo.
Okuza keyuva ndo, ozohunguriva nomangororo vya rira ovanavita.
Desde ese instante, los pollos y los milpiés fueron enemigos.