Ingwi oKhalai. Eye u na ozombura hambombari. Ena re ri heya kutja ’ ingwi omusemba’ meraka ndi Olubukusu.
Ella es Khalai. Tiene siete años. Su nombre significa “bondadosa” en su idioma llamado Lubukusu.
Khalai omuhukomunene tja penduka wa hungirisa omuti woviyaporosine. “Arikana muti woviyaparosine, kura tjinene u tu pe oviyaporosine ovingi mbya hora.”
Khalai despierta y le habla a los naranjos. “Por favor naranjos crezcan mucho para que nos den muchas naranjas maduras.”
Khalai mondjira okuyenda kosikore wa hungirisa ehozu. “Arikana hozu, hapuka nawa nu ngoo roro okukuta.”
Khalai le habla al pasto mientras camina a su escuela. “Por favor pasto, crece muy verde y nunca te seques.”
Khalai wa kapita pozongara zokuti. “Arikana zongara, pwee nawa kutja mbi mu pate kozondjise zandje.”
Khalai pasa frente a unas flores silvestres. “Por favor flores, sigan floreciendo para ponerlas en mi cabello.”
Posikore, Khalai wa hungirisa omuti imbwi mbu ri mokatikati. “Arikana muti, hapa otutavi otunene kutja eṱe tu resere motjizire tjoye.”
En la escuela, Khalai le habla a un árbol que está en medio del recinto. “Por favor árbol, crece con ramas muy grandes para que podamos leer bajo tu sombra.”
Khalai wa hungirisa oumuti mbwa kondoroka osikore. “Arikana u muti potee nawa kutja mu tjaere ovandu ovavi okuhita mwi.”
Khalai le habla a la cerca de arbustos que rodea su escuela. “Por favor, crece muy fuerte para que detengas a la gente mala que quiera entrar.”
Khalai wa yaruka konganda okuza kosikore, eye wa i komuti woviyaporosine. “Oviyaporosine vyoye ngamba kavi ya hora?” Khalai wa pura.
Cuando Khalai vuelve a casa, ella visita al naranjo y le pregunta: “¿Están listas tus naranjas?”
“Oviyaporosine ngamba omangura,” Khalai wa tjeme. “Matu wana muhuka muti woviyaporosine,” Khalai wa tja. “Ngahino otji mo kara notjiyaporosine tjimwe tji tja horo ku ami!”
“Las naranjas aún se ven verdes,” dice Khalai. “Nos vemos mañana, naranjo,” Khalai continúa. “¡Quizás, mañana tendrás una naranja lista y madura para mí!”