Descargar PDF
Regresar a lista de cuentos

Nozibele nozondjise ndatu Nozibele y sus tres cabellos

Texto Tessa Welch

Ilustraciones Wiehan de Jager

Translated by Angelika Tjoutuku & Asnath Mundjindjiri

Lengua herero

Nivel Nivel 3

Contar el cuento completo

Velocidad del audio

Reproducir automáticamente


Rukuru tjinene, ovasukona vetatu va ire okukatyora.

Hace mucho tiempo, tres chicas salieron a buscar leña.


Oko kwa ri noupyu tjinene nu ovo arire tji va i konḓonḓu okukayova. Ovo va nyanda nu ave ṱumbu nokuyova momeva.

Hacía mucho calor, así que fueron a nadar al río. Jugaron, chapotearon, y nadaron en el agua.


Tjimanga, ovo va kamuna kutja eyuva ra toko. Ovo va purukutire okuyaruka kotjirongo.

De repente, se dieron cuenta que era tarde. Corrieron hacia la villa.


Tji mave yendere onganda, Nozibele otje riṱuna kosengo. Eye wa zembire oundjendje we! “Arikana indjee tu yaruke pamwe!” eye we rihekere komapanga we. Nungwari omapanga we ya tjere kwa toko.

Cuando estaban cerca de casa, Nozibele se tocó el cuello y se dio cuenta que había olvidado su collar. “¡Por favor, acompáñenme a buscarlo!” ella les rogó a sus amigas. Pero sus amigas le dijeron que ya era muy tarde.


Okutja Nozibele otja yarukire erike konḓonḓu. Eye wa kamuna imbwi oundjendje we nu a hakahana okuyaruka konganda. Neye arire tja pandjara monḓorera.

Así que Nozibele regresó sola al río. Encontró su collar y se apresuró para regresar a casa. Pero se perdió en la oscuridad.


Kokure ngwina a munu ondjerera ndji ri mondjuwo. Eye wa tupuka tjinene okuyenda ngo na kakongora komuvero.

A la distancia veía una luz que venía de una choza. Corrió hacia ella y tocó a la puerta.


Eye wa kuminwe tjinene, ombwa tji ya paturura omuvero nu ai tja, “Mo vanga tjike?” “Ami mba pandjara nu me hepa oruveze pu me rara,” Nozibele wa ziri. “Hita, poo me ku rumata!” ombwa ya tena. Nozibele arire tja hiti.

Para su sorpresa, un perro abrió la puerta y le preguntó, “¿Qué quieres?” “Estoy perdida y necesito un lugar para dormir,” respondió Nozibele. “¡Pasa si no te morderé!” dijo el perro. Así que Nozibele pasó.


Ombwa arire tji ya tja, “Ndji terekera ovikurya!” “Tjiri ami hi ya rora okuzikira ombwa,” eye wa zirire. “Tereka, poo me ku rumata!” ombwa ya tjere. Okutja Nozibele a terekere ombwa ovikurya.

Luego el perro dijo, “¡Cocina para mí!” “Pero nunca he cocinado para un perro antes,” ella le contestó. “¡Cocina, o te muerdo!” dijo el perro. Así que Nozibele cocinó un poco de comida para el perro.


Kuzamba ombwa ya tjere, “Yara ombete yandje!” Nozibele wa zirire, “Ami hi ya rora okuyarera ombwa ombete.” “Yara ombete, poo me ku rumata!” ombwa ya tjere. Nozibele arire tja yara indji ombete.

Luego el perro dijo, “¡Haz la cama para mí!” Nozibele respondió, “Nunca he hecho la cama de un perro.” “¡Hazla, o te muerdo!” dijo el perro. Así que Nozibele hizo la cama.


Eyuva arihe eye aa ziki, aa kombo nokukohera ombwa. Okutja eyuva rimwe ombwa ya tjere, “Nozibele, ndino ami me karyangera omapanga wandje. Komba ondjuwo, zika ovikurya nu koha oviṋa vyandje ngunda ambi hi ya kotoka.”

Ella tenía que cocinar, barrer y lavar todos los días para el perro. Hasta que un día el perro le dijo, “Nozibele, hoy tengo que ir a ver a unos amigos. Barre la casa, prepara comida y lava mis cosas antes de que regrese.”


Tjimanga ombwa tji ya za po, Nozibele we ripora ozondjise ndatu motjiuru. Ondjise imwe wa twa kehi yombete, imwe wa twa kongotwe yomuvero nu yarwe a katwa motjunda. Tjazumba a tupuka hakahana pa yandera okuyaruka konganda.

Tan pronto como el perro se fue, Nozibele se sacó tres cabellos de su cabeza y puso un cabello debajo de la cama, otro detrás de la puerta y uno en el corral. Después corrió a casa tan rápido como pudo.


Ombwa tji ya kotoka, ya pahere Nozibele, “Nozibele u ri pi?” oyo ya ravaera tjinene. “Owami ngwi, kehi yombete,” ondjise ondenga ya tjere. “Owami ngwi, kongotwe yomuvero,” ondjise oitjavari ya tjere. “Owami ngwi, motjunda,” ondjise oitjatatu ya tjere.

Cuando el perro regresó a casa, comenzó a buscar a Nozibele. “¡Nozibele, ¿dónde estás?!” el gritaba. “Aquí estoy, debajo de la cama,” dijo el primer cabello. “Estoy aquí, detrás de la puerta,” dijo el segundo cabello. “Estoy aquí, en el corral,” dijo el tercero.


Ombwa ya tjivirwe kutja Nozibele we i tjiti ovineya. Oyo otji ya tupuka nu ai tupuka okuyenda kotjirongo. Nungwari tjandje imba ovaṱena va Nozibele mave i undjire mbo noviti ovinene. Ombwa arire tji ya tanauka okuyaruka nu kai na pu ya kamunika rukwao.

Entonces el perro se dio cuenta que Nozibele lo había engañado. El perro corrió, corrió y corrió hacia la villa. Pero los hermanos de Nozibele estaban esperándolo con palos grandes. El perro se fue corriendo y nunca nadie lo ha visto aparecerse de nuevo.


Texto: Tessa Welch
Ilustraciones: Wiehan de Jager
Translated by: Angelika Tjoutuku & Asnath Mundjindjiri
Lengua: herero
Nivel: Nivel 3
Fuente: Nozibele and the three hairs del African Storybook
Licencia Creative Commons
Esta obra está bajo una Creative Commons Atribución 3.0 Internacional.
Opciones
Regresar a lista de cuentos Descargar PDF